SATHYA SAI PROJEKT VODOOPSKRBE
ponedjeljak, 20.02.2006.
SAIJEV PROJEKT PITKE VODE U GODAVARIJU
|
Još jedna priča o božanskoj ljubavi prema nesretnima i napuštenima Prijevod teksta sa internet stranice: radio sai. Godavari je jedna od velikih rijeka u Indiji, koje su spomenute u Svetim spisima i koje se drži svetima. Izvire u Samala Hillsu u Western Ghatsu blizu grada Nasika u državi Maharashtri, duga je 1450 kilometara, teče prema jugoistoku, skupljajući mnogo pritoka na svom putu. Ulazi u Andrhra Pradesh i siječe ravno preko dvije pokrajine, Istočni i Zapadni Godavari, primjerenog imena, i ulijeva se u Bengalski zaljev. Budući da je sveta rijeka, uzduž nje ima svetišta od kojih je prvi Panchavati blizu Nasika, gdje se pretpostavlja da je neko vrijeme u egzilu boravio Gospodin Rama. Legenda kaže da je ovdje Ravana oteo Majku Situ. Za razliku od mnogih drugih rijeka u Indiji, voda koja se ulijeva u rijeku Godavari nije ukroćena u istoj mjeri, i Swami često spominje veliku količinu vode koja se ulijeva u more (Bengalski zaljev). Neko vrijeme nakon što je glomazni Projekt pitke vode za Chennai bio završen, Swami je odlučio da treba nešto učiniti za siromašni svijet Istočnog i Zapadnog Godavarija. Swami je zabilježio da iako rijeka Godavari obiluje vodom, ljudi koji žive u ovim pokrajinama često imaju problema s pitkom vodom. BABA O PROJEKTU GODAVARI U PROSINCU 2004. Dok se obraćao osoblju bolnice Super Specialty Hospital u Prashanthi Nilayamu 26. prosinca 2004., Swami je rekao: «Upravo provodimo projekt rješavanja pitke vode za Istočnu i Zapadnu pokrajinu. Može se živjeti bez hrane ali bez vode ne može. Voda je temeljna. Ovi ljudi žive pored Godavarijam, ali nemaju pitku vodu. Iako je voda vrlo blizu oni joj ne mogu prići. Ljudski napor je u svemu vrlo bitan. U ljudskoj je prirodi pokušati i djelovati; uspjeh ili neuspjeh ovise o Bogu.» Naročito u Istočnom Godavariju, koji je pun šume i nastanjen najvećim dijelom ljudima plemenski organiziranog života, deset ili petnaest kilometara od rijeke, suočeni su s akutnim problemom pitke vode. Ovisili su najvećim dijelom o izdubljenim bunarima, od kojih se glavnina isušuje zbog velikog korištenja zemne vode. Čak što više, manjim dijelom, bunarska voda sadrži štetne kemikalije. Na nekim mjestima Istočnog Godavarija, žitelji su običavali vući vodu iz obližnjih potoka. Ali, prirodna voda iz potoka nije lišena bakterija. Ukratko, siromašni ljudi u ovim pokrajinama suočavaju se s poteškoćama iz više razloga. DVIJE POKRAJINE GODAVARI BLAGOSLOVLJENE SAIJEVIM PROJEKTOM PITKE VODE Dvije pokrajine Godavari su prilično udaljene od Puttaparthija i nitko od tamo nije došao izričito moliti Bhagavana za pomoć u vezi s dobrom pitkom vodom. Ali, Swami im je pritekao u pomoć čak prije nego što su ga zamolili. To je Bog u ljudskom obličju. Do sada je Swami kroz mnoge Svoje projekte pitke vode, blagoslovio stanovnike Anantapura u Andhra Pradeshu (gdje se nalazi Puttaparrthi), zatim Mahabubnagara i Medaka u sjeverozapadnom Andhra Pradeshu i, poslije toga, stanovnike golemog grada Chennaija u Tamil Naduu. Sada je red na dvjema pokrajinama Godavari, na istočnoj obali Andhra Pradesha, da Božansku milost dobiju u obliku zdrave pitke vode. Svaki Saijev projekt vode za piće ima svoje vlastite osobitosti. Do sada je najsloženiji onaj prvi, koji je realiziran u Anantapuru. (Detalje možete naći u svesku VODA: ELIKSIR ŽIVOTA, koji tvori jedan od pet suvenirskih kompleta prilikom Babina osamdesetog rođendana a kojega je Bhagavan blagoslovio u vrijeme Gurupoornima ove godine.) Vodni projekt Chennaija objelodanio je vlastite izazove i spada u potpuno drugačiju kategoriju. Oba projekta ostvarila je vodeća građevinska tvrtka u Indiji Larson i Toubro i, kao što je kazao gospodin A. Ramakrishna, koji je tada predsjedavao, projekt u Anantapuru i dalje ostaje najsloženiji vodni projekt ikada proveden. Projekt u Godavariju pridržava se sheme usvojene ranije, u pokrajini Mahabubnagaru, u Andhra Pradeshu. U načelu, shema je jednostavna – najprije se izgradi jedan ulazni bunar blizu izvora vode, u ovom slučaju rijeke Godavari. Vodu se crpi pumpama iz izvora i prosljeđuje u rezervoar. Tu je se pregledava i čisti, nakon čega se, spremnu za piće, cijevima dijeli određenim selima. U selima postoje lokalni skladišni tankovi, pa voda iz njih teče u cisterne s kojima su povezane slavine. To je općeniti princip. Iako se to ne razlikuje od onoga što se napravilo ranije u Mahabubnagaru, postoje, kao što je i za očekivati, neki posebni izazovi, posebno u Istočnom Godavariju. Najvažniji je taj da su sela do kojih treba dovesti vodu smještena u šumovitim predjelima. Prije započinjanja bilo kojeg projekta na ovom području, bez obzira koliko korisnog, treba dobiti dopuštenje agencije za zaštitu okoliša. Zatim, za vrijeme polaganja cijevi, ne smije se sjeći stabla. Zanimljivo je da sami stanovnici ovih regija to zahtijevaju, što je, naravno, dobra vijest. SWAMI GOVORI O PROJEKTU GODAVARI U VRIJEME GURU POORNIME 2005. Nedavno, u Svom govoru u vrijeme Guru Poornime, 21. srpnja 2005., Swami je rekao: Nešto se čudno nedavno dogodilo. Subramaniam (potpuno nepoznata riječ) tvrtke «Larsen i Toubro» i glavni inženjer Konal Rao otišli su u Istočnu i Zapadnu pokrajinu Godavari po pitanju radova na projektu opskrbe vodom. Dok su vodili istraživanje na šumovitom području, susreli su grupu terorista koji su ih pitali:»Tko ste vi? Kako se usuđujete doći ovamo? Tko vas je poslao? Kako se usuđujete doći na naš teren bez našeg dopuštenja?» Odgovorili su im:»Došli smo u vašem interesu. Budući da je nestašica vode u ovom području, Bhagavan Sri Sathya Sai Baba nas šalje da napravimo postrojenja za opskrbu vodom.» Kad su to čuli, teroristi su se uvelike iznenadili i razveselili. Rekli su:» Mi živimo po šumama i zato ne možemo znati za veličanstvene dobrotvorne akcije koje Swami poduzima. Odveli su inženjere na mjesto gdje treba postaviti cijevi i pričvrstiti slavine. Sada svi oni dolaze na Swamijev daršan. Radovi na projektu vodoopskrbe u Istočnoj i Zapadnoj pokrajini Godavari uskoro će biti završeni. Tu poduzimam projekte i završavam ih samostalno, bez ičijeg traženja. Voda je svima neophodna za život. Ona je hranitelj života. Što može biti veće služenje od davanja vode onima kojima je potrebna? Ona je izvor i hrana života. Ne očekujem od vas nikakav ritual ili molitvu. Činim to iz Svoje ljubavi prema vama. Da, Swamijeva ljubav ne poznaje granice. On zna što tko treba i to daje poput ljubazne majke. Prije nego nastavimo s detaljima projekta, samo riječ o stanovnicima ove regije – onima koji će imati najviše koristi od projekta u istočnom Godavariju. Život stanovnika u unutrašnjosti Istočnog Godavarija u potpunosti je ovisan o šumi i godišnjim dobima. Oni žive od šume. Sijeku drveće na obroncima planina i uzgajaju mahunarke i žitarice, što se obično naziva «Kondapadu Uzgojem». Nedavno je Vlada ograničila sječu drveća i naredila uzgoj stabala voćaka u planinskim predjelima koje održavaju tamošnji žitelji. Oni također prave tanke niti od debla stabla koje se naziva «Thati Picchu.» Ove niti sadrže imaju mnogo važnih svojstava i namijenjene su izvozu. Koristi ih se za pravljenje košara i ostalih ručnih izradaka. Uvjeti življenja tih ljudi još uvijek su primitivni. Što se tiče detalja projekta, postoje dva ulazna bunara u Istočnom Godavariju, dok je u Zapadnom samo jedan. Ulazni bunari u Purushottapatnamu i Pamaleruu u Istočnom Godavariju udovoljit će potrebama za pitkom vodom u oko 3oo sela. Dok se Ulazni Bunar u Purushottapatnamu nalazi na obali rijeke Godavari, ulazni bunar u Pamaleruu zapravo prikuplja vodu iz potoka koji se kasnije pridružuje rijeci Godavari. Za kišne sezone, potok ima puno vode. Čak i za vrijeme suše, uvijek ima toliko zdrave vode da se može zadovoljiti potrebe mnogih okolnih sela. U pokrajini Zapadni Godavari jedini ulazni bunar je u Polavaramu. U blizini ovog ulaznog bunara je veliko postrojenje za obradu vode u Hukumpetu. Vodu se iz ulaznih bunara različitih stanica prikupljanja šalje u postrojenja za filtraciju gdje se vodu filtrira i pročišćava. Odavde se vodu crpi i kroz cijevi šalje u mnogobrojne skladišne tankove, odakle se distribuira selima. Posao započet prije nekoliko mjeseci je sada u punom zamahu. Očekuje se da bude završen oko ožujka 2006. Kad to bude, bit će od koristi za oko pet stotina sela u dvije pokrajine, a oko pola milijuna ljudi će piti Saijevu vodu svaki dan! Usput, ako se zbroji sve ljude koji imaju koristi od Saijevih projekata pitke vode (uključujući nekih sedam milijuna u Chennaiju), onda je u zadnjem desetljeću, Swami pitkom vodom opskrbio oko deset milijuna ljudi! Da biste imali predodžbu što to znači, molim Vas, podsjetite se da Novi Zeland ima oko 3. 8 milijuna stanovnika, Belgija oko 10. 3, Madžarska oko 9. 8, a Švedska oko 8. 9 milijuna žitelja. Razmislite malo o tome. Je li ijedna dobrovorna zaklada igdje na svijetu učinila nešto poput ovoga? I, molim Vas, uzmite na znanje: SVAKI SWAMIJEV PROJEKT BESPLATAN JE ZA DRŽAVU U KOJOJ SE PROVODI. Ali, Swamijeva udruga potroši stotine milijuna dolara. Uzima li on i cent za uzvrat? Ne, nikad! Svima nam je poznata majčinska žrtva za djecu. Koliki broj među nama zna što ova naša Zajednička majka čini za ljude? I dok mi ovo nazivamo žrtvom, Swami nikada ne upotrebljava tu riječ. Za Njega je to uvijek izraz Njegove Bezgranične Ljubavi. Mnogo ljudi zna za projekt u Godavariju, uključujući ljude u Ašramu, ovdje u Prashanthi Nilayamu. To je zbog toga što Srce Srcu ulaže posebne napore da Vam sve o tome kaže kako biste mogli govoriti o ovom velikom Gospodinovom čudu svima koje znate. Obavještavamo i o ostalim Swamijevim Misijama o kojima se možete obavijestiti na našim stranicama. Dobre Vijesti! Voda iz ulaznog bunara u Istočnom Godavariju sada teče u postrojenje za filtraciju i pročišćavanje vode. Pitkom vodom sada se, pokusno, opskrbljuje nekolicinu sela. Ovo se dogodilo uoči Swamijevog osamdesetog rođendana. Prije nego završimo ovaj tekst, moramo još nešto napomenuti. Od kasnih šezdesetih Swami, korak po korak, šalje kroz Svoju Misiju značajne znakove na planu obrazovanja, zdravlja i, sada, vode. Najprije su došli projekti obrazovanja, koji su počeli utemeljenjem Ženskog koleđa, 1968 godine. Kao što se dobro zna, uslijedili su ostali koleđi, od kojih su svi ušli u Sveučilište, Visoko učilište Sri Sathya Sai. U čemu je poruka? Dvije su stvari prisutne. Prvo, obrazovanje mora postaviti razvoj karaktera kao svoj primarni cilj. Kao što Swami često kaže, obrazovanje mora završiti izgrađenim karakterom. Svakoga dana, pogotovo zbog svega što se na svijetu događa, ova poruka sve više dobiva na značaju. Drugo, obrazovanje mora biti besplatno, i društvo u cjelini mora za njega biti odgovorno. Društvo brine za sve, svi će brinuti za društvo – to je također lekcija kojoj nas podučava ljudsko tijelo gdje svi organi služe kako bi tijelo održali na životu a tijelo u cjelini, za uzvrat, brine o organima. A što je sa zdravljem? I ovdje je ista poruka. Ako društvo ne osigurava svima zdravstvenu zaštitu, na ovaj ili onaj način, pa je ona dostupna samo onima koji je mogu platiti, onda će društvo biti strogo podijeljeno na bogate i siromašne, na one koji imaju i one koji nemaju, sa svim socijalnim napetostima i lošim stvarima koje prate takvu podjelu. Koja je korist od Društva gdje se većina ljudi razbolijeva jer nemaju sredstava za ostati zdravi? To je, zapravo, situacija u mnogim zemljama, naročito u Africi. Isto je i s vodom. Vodu se ne može monopolizirati i pretvoriti u blagodat koju se nasljeđuje. O duboko misaonim i, sadržajnim mislima, ima riječi u napisu Bog, Čovjek i Voda, na koji Vam skrećemo pozornost. I na kraju, smjerno je vratiti se u 1947. godinu i podsjetiti se na ono što je Swami tada pisao Svom starijem bratu Seshami Rajuu: Imam Zadatak: Ojačati cijelo čovječanstvo i za sve ljude osigurati život pun blaženstva. Zakleo sam se: Sve odlutale s pravog puta vratiti dobroti i spasiti ih. Posvećen sam 'Poslu' koji volim: Otkloniti patnju siromašnih i osigurati im ono što im nedostaje. Da, to je Swami. On je daleko, daleko više od onoga što se može činiti da jest. Kad govorimo o Swamijevoj ljubavi, nemojmo zaboraviti koliko On voli ljude i kako On, koga bismo mi trebali služiti, služi nas! Bismo li trebali, barem sada, učiniti nešto kako bismo zamijenili uloge? Zahvalni smo B Krishni Rajuu, Saijevom sljedbeniku iz Andhra Pradesha, što je detaljno dokumentirao Vodni projekt slikama i videom za Digitalni Studio u Prashantiju. |
- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.01.2006.
Sathya Sai projekt vodoopskrbe
Uz velike kapitalne projekte u prosvjeti i zdravstvu uspješno je realiziran još jedan golemi Sathya Sai projekt od velike važnosti za Indijsko društvo. Riječ je o vodoopskrbnom sustavu koji u nekoliko Indijskih država osigurava pitku vodu za preko 700 sela i urbanih naselja čime je trajno opskrbljeno višemilijunsko stanovništvo.Na širokom zemljopisnom pojasu južne Indije, naime, tijekom mnogih mjeseci uslijed velikih suša vlada nestašica pitke vode. Osim toga u nekim državama ovog područja zbog specifičnog prirodnog sastava tla postojeći podzemni kapaciteti vode sadržavaju velike količine otrovnih metala što je za posljedicu imalo veliki broj oboljelih i umrlih. Jedini način na koji se je mogao adekvatno riješiti ovaj problem bilo je dovesti pitku vodu iz udaljenih prirodnih bazena što je obzirom na tešku gospodarsku krizu za indijsku Vladu predstavljalo nemoguć pothvat. Na sreću Baba okuplja tim svojih stručnjaka i pokreće inicijativu da se posredstvom Sri SathyaSai Trusta krene u taj izuzetno zahtjevan i obiman posao. I tada započinje nova avantura u kojoj Sathya Sai Dharmički menadžment ponovo pokazuje snagu i učinkovitost u pristupu i vođenju nekog projekta. U rekordnom roku napravljena je kompletna projektna dokumentacija i ubrzo se započelo sa građevinskim radovima. Prva od ukupno tri etape završena je u srpnju 1995 godine, a nekoliko mjeseci poslije i ostale dvije. |
- 14:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tematska cjelina blog stranice SATHYA SAI BABA - UČENJE I RAD, posvečena projektima vodoopskrbe sušnih područja inije. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||